19.6.2009. PETAK
8.00h Kreće se.
OMW Lučko. Na startu Mario, Aleksa i ja. Uzeo sam F 650 CS i to se pokazalo kao dobra odluka. Pičimo autoputom do Karlovca, gdje silazimo i na Turnju kupimo Davorina i ženu mu Vesnu. Jasno uz kafu i sendvič. Onda u revijskom tonu slijede Plitvice, stanka u Borju, prve fotke pa nastavak: Gračac, Knin, Trilj (pauza) pa do Tučepa. Tu nam se na ručku priključuju Mariovi klinci Tajči i Filip koji su tamo na ljetovanju.
Nakon ukusnog obroka nastavljamo za Dubrovnik gdje stižemo predvečer – smještaj je osiguran i tu se formira konačna ekipa. Dočekuju nas Tonči i Iris kao domicilni stanovnici, dolaze Nebojša i Nada (zakonita supruga),tu su i Hera (koji je par dana prije slomio ruku i odlučio se doći Land Cruiserom – svaka čast) i Milada. Klarići stižu nešto kasnije jer su kasnije i krenuli. Neki odlaze na večeru, a ja na počinak, umoran ko pas.
20.6.2009. SUBOTA
7:00 pokret.
Spavao sam s Aleksom u sobi i veli da sam tak hrkao da je vidio jako malo sna. Kaj se može, 122 kile mesa vjerovatno mogu proizvesti stvarno duboke vibracije. Idemo tankati i tu nam se pridružuju kapetan (Stijepo) i žena Paola na R 1200 RT-u. Danas je predviđena Albanija i dokopati se Ohrida gdje nas čeka noćenje. Krećemo na Herceg Novi. Cesta je uska, no nema prometa pa je vožnja kul. Dolazimo do Kotorskog zaljeva i presijecamo ga trajektom. Forno. Slijedi Budva koja je očajna jer ju je zahvatila apartmanizacija kao rak, pa Bar u kojem ručamo u fino uređenoj piceriji koju drži BMW-aš Gašo (BMW R 1200 GS Adv). S obzirom na njegove gabarite, to mu jedino i paše. Nastavljamo na granični prijelaz Vladimir gdje me zbunjeni albanski carinici seljakaju amo-tamo, no na kraju prolazimo prijelaz i evo nas u Albaniji.
Tu dolazimo do drvenog mosta gdje se čeka za prijelaz i Tonči nas upozorava da će tamo biti malih žicaroša, što je istina. Žicaju, ali nisu previše nasrtljivi. Prelazimo most koji fakat ne ulijeva povjerenje, no kako je sastavni dio magistralnog puta ne ustručavamo se. Tu sam već prvi put primijetio nakupine smeća uz cestu i to onog svakodnevnog,razvaljeni kontejneri su rijetki pa valjda je tak jednostavnije. Idemo na Skadar,pa Lezhe. Uz put stajemo na okrijepu na benzinskoj sa restoranom koja izgleda sasvim pristojno. Na našu grupu dolaze 3 konobara jer to je ipak previše za jednog,takva navala. Cesta prema Tirani je dobra no i ujedno zanimljiva. S lijeve i desne strane nižu se pumpe od onakve na kakvoj smo stali pa do onih gdje maltene nataču bengu iz kanti za zalijevanje cvijeća. Isto tako ima neopisivo puno autopraonica ako šlauf i kantu u dvorištu možemo kategorizirati tako. Tek pokoja ima minivoš. No zanimljivo je da nikad nisam vidio da neko pere auto. Inače svaki 7. auto nije mercedes (jasno starijeg godišta) i svi su zmazani. Read More…